Dobrodošli!
Welcome!

Kada pristupite Mapi, klikom na pin učitava se naziv priče, a putem opcije "pročtaj više" učitavate tačku. Svaki kraj grada ima svoju boju pina.

When you access the Map, clicking on the pin opens the name of the story and by clicking on “read more” will open information on that spot.

Ukoliko želite da preslušavate priče bez korišćenja mapa, pređite na odeljak "TAČKE".

If you want to listen to the stories without going through the Map, go to "SPOTS".

Poslednje postavljena tačka, označena je znakom (NOVO).

The latest spots are marked (NEW).

Za Vaš uređaj postoji android aplikacija Zvučna mapa Beograda. Da li želite da je instalirate?

A Belgrade Sound Map app is available for your mobile device. Install now?

Ko je Miladin Zarić?

U Zgradi u Karađorđevoj 61 pre Drugog svetsko rata a i posle živeo je učitelj Miladin Zarić poreklom iz Kosijerića. Miladin Zarić je bio tokom Prvog svetskog rata u inžinjerijskim jedinicama vojske kraljevine Srbije i prošao je sva ratišta tadašnja, bio odlikovan za hrabrost, a ono što je delovalo kao jedna ratna epizoda što je u mnogome doprinelo onomo što će se ranije dešavati to je činjenica da je Zarić sa svojim inženjerijskim vodom u jednoj od bitaka na Solunskom frontu spasao most u jednom makedonskom selu od miniranja nemačkih snaga u povlačenju. Ta ratan epizoda iz Prvog svetskog rata dobiće svoje puno značenje nekih 30 godina kasnije kad prilikom povlačnje nemačke vojske iz Beograda u Drugom svetskom ratu u bici koja je trajala od 15. do 20 oktobra 1944. godine nemačke snage budu minirale jedini preostali most preko Save u Beogradu današnji Stari tramvajski ili Stari savski most kako ga zovu. Miladin Zarić je tokom dana 19. okotobra odnosno već u noći 18. oktobra sa svog prozora posmatrao pripreme nemačkih inžinjerijskih jedinica za miniranje mosta. Nemci su dovukli u temelje mosta više bombi i eksploziva sa obližnjeg zemunskog aerodroma, rešeni da onog momenta kad se poslednji nemački vojnici povuku iz Beograda, gde su se borile sa sovjetskom Crvenom armijom i partizanskim snagama da miniraju taj mosta i tako spreče da sovjetska Crvena armija pređe na drugu obalu Save i tako nastavi njihovo gonjenje ka Sremu. Ne treba previše vojnog znanja i istorijskog da bi se shvatila kolika je bila vrednost tog mosta i zašto je taj most u tom trenutku imao ogromno zančenje za obe zaraćene strane kako za nemačku tako i za sovjetsku odnosno partizansku. U jutro 20. oktobra, odnosno u jutro 19. oktobra dok su se vodile bitke na današnjoj Karađorđevoj ulici i na platou ispred Železničke stanice gde su Nemci pružali poslednji otpor Miladin Zarić je izašao iz svog stana obukao kaput i krenuo da demontira ekspolziv. Kao inžinjerac sa velikim ratnim iskustvom njemu je bilo potpuno jasno šta će taj most značiti ako ostane čitav, odnosno koliko će otežati za Sovjete i Partizane ako ga Nemci na vreme sruše. Nemci su se između pola 10 i 10 u ujtro 19. oktobra povukli na susednu obalu i negde u tom intervalu dok se još čekalo da Sovjetske snagu krenu na juriš i zauzmu most on je u tom intervalu izašao na ulicu pretrčao je čistinu skinuo je ašov sa jednog mrtvog nemačkog vojnika i sa tim ašovo je krenuo na mosta da preseče fitilje koji su već bili zapaljeni. Delimično je uspeo u tome, deo fitilja koji je bio zapaljen sa tadašnje zemunske odnosno sa današnje novobeogradske strane je uspeo da aktivira dve bombe koje su pukle na susednoj obali, ali nisu uspele dovoljno da oštete most, a ona ekspolzivna punjenja odnosno paketi avionskih bombi od pedeset kilograma, nekoliko tih paketa on je uspeo da preseče. On je u tom naporu uspeo da dođe čak blizu suprotne strane mosta, pucano je na njega, na kuputu je bilo više rupa od metaka što znači da su oni uspeli da ga pogode ali da on jednostavno na svu sreću nije bio ranjen i kad je završio taj svoj zadatak on se vratio na drugu stranu mosta i nedugo nakon tog njegovo poduhvata prve Sovjetske jedinice su izbile na most.
  • Povlačenje iz Beograda
  • Stari savski most
  • Branimir Gajić
  • Tokom Aprilskog rata jugoslovenska vojska je, u nameri da uspori nemačko zauzimanje Beograda, digla u vazduh oba mosta na reci Savi – Železnički i Most kralja Aleksandra. Da nadomeste taj gubitak Nemci su prvo napravili pontonski most ali se uskoro pokazalo da on neće biti dovoljan. Stoga su se odlučili za izgradnju pravog mosta. Već gotova konstrukcija je donesena iz Sente pa se pristupilo njenom montiranju i tako je već 1942. otvoren novi most na Savi. Iako je most bio meta američkih bombardera, preživeo je 1944. a potom i nemačko miniranje u odstupanju, od čega ga je spasao hrabri učitelj Miladin Zarić. Do 1964. most je imao drveni kolovoz. Prvi tramvaj prešao je preko njega 1984. godine kada su pokrenute linije ka novobeogradskim Blokovima. Od tada mu je nadenuto i ime Tramvajski most. Poslednji put je rekonstruisan 2007/8. godine.