Dobrodošli!
Welcome!

Kada pristupite Mapi, klikom na pin učitava se naziv priče, a putem opcije "pročtaj više" učitavate tačku. Svaki kraj grada ima svoju boju pina.

When you access the Map, clicking on the pin opens the name of the story and by clicking on “read more” will open information on that spot.

Ukoliko želite da preslušavate priče bez korišćenja mapa, pređite na odeljak "TAČKE".

If you want to listen to the stories without going through the Map, go to "SPOTS".

Poslednje postavljena tačka, označena je znakom (NOVO).

The latest spots are marked (NEW).

Za Vaš uređaj postoji android aplikacija Zvučna mapa Beograda. Da li želite da je instalirate?

A Belgrade Sound Map app is available for your mobile device. Install now?

Početak klabinga u Savamali

Gledaj ovo... što se tiče ovih klubova, ovde je bio miran kraj, mislim nikad nije bio miran, noću je bio miran barem što se tiče toga, nije bilo nijednog kluba u kraju, bilo je dve, tri kafanice. Bila je naprimer u Kraljevića Marka 9 Jugovića, bila je Posavina, bilo je 3,4 kafanice neke ali nikad to nije bilo neke buke tu, bilo je normalno oko železničke i autobuske stanice onih kafanica znaš. Ali ovde koda nas baš u kraju ja sam 97., 16. okotobra otvorio klub Lagum, pre nego što je bio klub tu smo držali fabriku šampinjona jer pećina je rođena za takve stvari ima vlagu, idealni uslovi za šampinjone. I tu je bila fabrika pečuraka, međutim to je takvo vreme bilo 90-tih godina, da je plata bila pet maraka i onda kilo pečuraka je kao plata, nisi mogao nikome da prodaš, rodi po dvesta , trista kila, dnevno rodi, dođe ceo komšiluk bere, pomaže i ne znamo šta ćemo onda smo slali za Bosnu za humanitarnu pomoć, pošto su to bili prva klasa šampinjoni. Moj otac je to držao sve cakum-pakum, noću kažem ti beli se, ne moraš da pališ svetlo, bele se šampinjoni. I onda pošto smo tu videli da nema prodaje nikakve mi naberemo složimo gajbice sve na sve žive pijace u Beogradu odnesemo ali nema ko da kupi, nemaju ljudi, nisu imali novca razumeš to je to vreme bilo kad su bili prazni rafovi, nemaju ljudi ni para ni ničega. I onda smo zbog tog rata i te krize zatvorili tu fabriku pečuraka i onda sam ja naprvio jedan rođendan svoj i pozvao sve svoje drugare bilo dvesta, trista ljudi, doneo jednu disko kuglu i četiri zvučnika, ono pošto je akustično to je bila takva žurka da su ljudi padali u nesvest, mnogo im se svidelo, jer je pećina velika a dole je temperatura i danju i noću, zimi leti 17, 18 stepeni, stalno isto. I oni su se oduševili i svi su mi rekli što ne napraviš klub tako da smo da formirao tu klub jedan, koji se zove Lagum, kao na rimskom pećina i to. I onda smo 6. oktobra to otvorili i to je bio hit u gradu, on je radio dugo godina međutim, prošlo je godinu, dve otovrio se Andergraund, pa druge godine Sargon, pa Magacin, pa Čorba, pa Apartman, ma milion klubova se otovorilo, pa Baltazar, tu je bilo evo ne mogu da se setim... otprilke u našem kraju na potezu od trista, četristo metara ima otprilike 28 noćnih klubova, tako da tu se malo posao raširio tako da u svakoj ulici ima po 5,6 klubova i onda je krenulo tako noću da bude ludnica da ne može da se spava, ne možeš noću da se odmorić jer do 5,6 ljudi šetaju sa svih strana, pogotovu ljudi koji se napiju, ovi huligani guraju kontejnere, pale ih, svašta rade, viču, urlaju navijači. I onda ne možemo da spavamo i onda su neki ljudi čak ovde iz Crnogorske tužli su neki lokal tu prekoputa zato što je tu bašta koja radi do ujutru i onda moraš usred leta da zatvoriš prozore i roletne da bi spavao. I tu niko ništa ne može da uradi, čak su i tužili i grad, niko ništa tu ne može da uradi, zato što su jaki ljudi u pitanji i onda se samo ta prijava iscepa i tako to ide. Međutim kraj je postao tako živ, čak i na reci sve ovo što je preko mosta, Freestyler, Blaywatch, River sve se čuje preko vode, voda prenosi zvuk, to je noću kao da si u diskoteci.
  • Miran kraj
  • Klub Lagum, Svetozara Radića
  • Aleksandar Šamanić
  • U kraju u kojem se živelo od trgovine stovarišta robe bila su nasušna potreba. Kako je veliki deo te robe bio kvarljiv, valjalo ga je držati na hladnom i tamnom mestu. No, zidati podrume uz samu reku nije bilo preporučljivo pa su stoga u ovom kraju dubljeni lagumi. Ovaj posao bio je isplativ jer su u pitanju meke krečnjačke stene koje se drobe pod prstima pa za posao nije trebala velika snaga niti ikakva posebna oprema. U lagumima su najčešće držani hrana i piće, pre svega vino, ali i led koji je zimi lomljen i izvlačen sa Save da bi u tople dane bio prodavan gostioničarima da u svojim podrumima rashlađuju piće. Za dugačke lagume koji su se prostirali duboko pod zemljom važno je bilo i provetravanje pa su kopači morali da smisle i otvore za dovod vazduha koje i danas vidimo kako ponegde strše nad tlom. U prvom delu Karađorđeve ulice (do Brankovog mosta) sve kuće koje se naslanjaju na breg imaju veće ili manje lagume. Većina ih je kopana u XIX veku, mada su verovatno neki tada samo proširivani. I mnoge zgrade u ovom kraju umesto klasičnih podruma imaju hodnike i prostorije izdubljene u mekoj steni.